Dopala me najnamrgođenija posada ratne mornarice s kojom sam ikad plovio, a ja sam se bar naplovio s ratnim mornaricama. Nešto teže nego inače, sprijateljio sam se s manje namrgođenim nabildanim mornarom seljačkih manira. Zvao se Waso Ređepi. Njegovi su se borili s indijancima cijeli život bježeći po Americi od kauboja pa otuda W u njegovom imenu. Bavili su se uzgojem kriptonita, čija cijena je jako divljala u to vrijeme. Zato je on svu ljubav usmjerio prema gondolama.

Waso se razvijao brže od seoske konkunrencije gondolirajući po kanalima. Baka mu je, zahvaljujući visokoj njemačkoj mirovini, kupovala najbolje gondole u regiji. Taman kad je vozio platon kriptonita profesoru iz domaćinstva, kojeg su zvali supermen, da završi drugi razred, presuše svi seoski kanali te svi Wasini snovi o gondoliranju u vlastitom selu padoše niz liticu, kako bi stari Etiopljani znali reći.

Odlučio je svoje snove ostvariti na najzahtjevnijim vodama po gondole, a to su bili čuveni bugarski brzaci sjeverno od Bospora. Kako je bio najvještiji na gondoli, a i jedini, doimalo se da doslovno leti po vodi, ubrzo su ga dohvatili skauti bugarskog ratnog zrakoplovstva. Shvativši koliko je glumpav, ubrzo ga uvališe mornarici.

Tu ga dočeka kapetan, mislim da je bio Bureš u to vrijeme i naredi Wasi da mu izglanca čizme, za početak. Samo da nije bio toliko živčan, kapetan bi odavno bio admiral flote. Waso je u početku prao samo palubu, ali se uskoro svojom, nadaleko poznatom inteligencijom izborio za cijeli brod. Iz tog je posla izvukao najbolje i otvorio prvu praonicu za ratne brodove, iako je imao gadnih problema s bugarskom administracijom.

Imao je on i drugih ideja, ali bi uvijek bio izigran od strane zle maćehe. Bila je puno ljepša od najružnijeg vikinga kojeg si je Waso, sebi u inat, dao istetovirati na lopaticu. Imao je Waso velike lopatice, a i male lopatice je imao, ali ih se stidio pokazivat po selu. Bio je jako nadaren za glupost. Omiljena igračka mu je bila sušeno govno koje se dobro dalo umrvit na vjetru, što mu je bila omiljena igra. Uvijek je pobjeđivao govno jer je bio znatno pametniji od prosječno osušenog.

Govna su ga stalno pratila kroz život. Čim se rodio upao je u govna. S vremenom ih moraš zavolit. Uvijek su mu za rođendan donosili govna iz najudaljenijih zemalja. Tako je postao pasionirani skupljač sušenih govana sa zavidnom kolekcijom govana iz bliske nam Venezuele, koju nikome nije volio pokazivat.

Waso je uvijek imao pune džepove govana, što mu se jednom zgodom jako osvetilo. Naime, kapetan Bureš je prilikom vizite nagazio u govno nigerijske antilope koje je iskočilo iz Wasinih probušenih džepova, koja su bila jako jako nemirna. Kapetan se nemilice obrušio na mene misleć da su govna moja. Bacio me u teritorijalne vode, u to vrijeme nedovoljno istraženog Egipta.

Za utjehu, da me nema na duši, baci mi bačvu vina nepoznate sorte koju nisam mogao otvoriti što me još više raspizdilo dok sam plutao. Završio sam na kuki neukih egipatskih ribara koji su me tražili dozvolu za pecanje. Jedan je bio jako bezobrazan prema meni, ne bih ga htio imenovat. Reći ću samo da je iz Kaira, a mater mu je imala bogati staž u amsterdamskom red districktu.

Završio sam u zatvoru gdje su mi ponudili da izaberem 10 godina zatvora ili ću ići na izgradnju piramida. Odlučio sam se za gradnju piramida, iako nisam imao pojma o čemu je riječ, misleći da njihova izgradnja ne može trajati duže. Kad ono kurac. Ugrubo izbrojivši da nas ima par miliona na gradilištu kojem nije bilo kraja, zapitao sam se što misle graditi usred pustinje.

Prišao mi je oskudno odjeven momak, tamnije puti prepotentnog pogleda na svijet koji ga okružuje i slučajno mi zabode prst u oku, tako da sam zaradio poštedu od tri tjedna. Već prvog sata rada po izlasku iz bolnice, zatražio sam novu poštedu i dobio gadne batine bičem. Tukli su samo po tabanima da oštra egipatska inspekcija rada ne bi vidjela da se radnici zlostavljaju i zatvorila gradilište koje je imalo uredne papire još od Ramzesa mlađeg.

Saznao sam od radnika da se gradi grobnica u obliku piramide za nekog Tutankamona. Kasnije se ispostavilo da je to čovjek koji me piknuo prstom u oko. S velikim sam veseljem prišao gradnji grobnice želeći da što skorije isproba udobnost iste. Veselje mi se uskoro pretvorilo u očaj jer je izgradnja potrajala 50 godina. Zaplakao sam što nisam htio odgulit cenera u zatvoru, već bih odavno uživao u specijalitetu tetka s bakine strane, fiš od čovječje ribice i još čuveniji pohane potkove od čovječje ribice i njenog brata Steve.

Znao je tetak pripremit i šarana na plutoniju. Posebno se dičio svojim umijećem pečenja radioaktivne janjetine pod pekom, ali za dvije osobe. Veće su ga količine već znale zbunjivat. Tetak se uskoro po smrti tetke oženio nimfomankom koja je radila na visokom haškom sudu na nesreću svih optuženika. Toliko je dobro kotirala među zatvorenicima. Jako su lijepo pričali o njoj kod kuće. Uskoro je porasla stopa samoubojstava među zatvorenicima i to onih koji su rekli da će se ubit ako ona dobije još jedan mandat.

Bio sam jako dobar radnik te sam ubrzo postao prvi tutankamonov udarnik i proleter. Dobio sam i značku Ponosna ti majka bila od udruge majki nestalih Egipćana pri jakom olujnom nevremenu koje je poharalo dolinu Nila. Tutankamon mi je zbog toga znao progledat kroz prste jer sam radio dosta propusta. Jedino me natjerao da mu oprostim zadnju plaću, s ful doprinosima za cijelu iduću, financijski prevrtljivu godinu. Rastali smo se mrkih pogleda, iako mi je dao sve što imam u životu.

Kasnije saznam da je sahranjen s gomilama zlata, a mene izlevatio za plaću. Šta reć o čovjeku. Ljutito sam napustio Egipat bez prebijene pare, a glad nije jenjavala. Ganjajući thompsonove antilope, nađem se u zemlji gdje su crnci jahali bijelce, čak i ponije.