Klementin je sve više otvarao dušu pa se na repertoaru našla i prispodoba o Titu koje se i danas rado sjetim, a podijelit ću je s vama. Bio je to čovjek, Crnogorac i dobar partijaner u studentskim danima pa je zbog toga lako ušao u partiju, tako da priča o ulasku u partiju preko Eduarda 4.Kardelja pada u vodu.

Tih dana kada je Tito ušao u partiju, na drugom se kraju svijeta oštenio Klementin, 5.štene vanbračne i nikad zakonski priznate veze bliskih rođaka sklonih incestuoznim radnjama. Istog se dana dogodio manje ugodan događaj drugu Titu. Naime, dok se vozio biciklom upao mu je leteći balegar u oko, vidno pretovaren, te je poluzasljepljen pao na parkiranu kuju, nepoznate marke (neka avlijanerka), u koju se odmah zaljubio. Podsjetila ga je na djedovu kuju za koju se dan danas priča da nije znala zalajat NE drugovima psima. Zbog svog opskurnog ponašanja, završila je na lomači zajedno s Ivanom Orleanskom kojoj je moj djed potkivao konje (da se malo pohvalim, jel). Tito i kujica bili su nerazdvojni. S prvim ratnim danima zajedno su se pridružili NOB-u.

Tito se svake noći umoran vraćao s bojišnice, a kujica mu je štipala kurje oči na tabanima jer onda još nije znao hodat na štakama. Tog prokletog proljetnog jutra 1943. započeo je neprijateljski desant na osnovu GPS lokacije druga Tita. Ista mu je ugrađena bez njegovog znanja u prednji križni ligament kod zločestog doktora Nišikawe, koji se obogatio ilegalnom ugradnjom GPS uređaja na području istočnog Sandžaka i desne obale Drine. Tito je u taj kraj često svraćao na partiju basketa s lokalnim stanovnicima, gdje je i zaradio ozljedu prilikom izvođenja slobodnih bacanja kad mu je jedan Šiptar s mentalnim poteškoćama uklizao s leđa. Postelju je dijelio s Fred Astaire-om kojem je dr.Nišikawa ugradio drvena stopala da ga majka čuje kad se kući vraća iz daleka. Lukavi neprijatelj je za predhodnicu poslao pse padobrance prerušene u odore crvenog križa, među kojima je bio i naš junak Klementin. Za cilj su imali snimiti partizanske položaje i utvrditi kakvo je raspoloženje među domaćim kuharicama, koje su se užurbano pripremale za partizansku svadbu. Bile su oskudno odjevene kako bi digle moral iscrpljenim partizanima koji su tih dana obilazili lokalna sela i vršili popis bogatih seljaka. Tako su saznali gdje treba prvo udarit kad dođe glad i neimaština zbog neisplate plaća. Kasnije je drug Forbes, nakon dugih i iscrpljujućih pregovora s partizanima, otkupio prava na korištenje prve liste bogataša po čemu je i danas poznat svijetu. Masno im je platio, nakon čega su počele skupe partizanske partijane, samo za bogate drugove partizane.

Tu su prvi put naše kamere zabilježile istospolne partizanske parove na zahtjevnoj obuci za profesionalne gay drugove, dok su im partijane poslužile kao dobra krinka kojom se prikrivala prava istina. Bili su obučavani za specijalne zadatke napada s leđa u tišini. Po završetku im je Tito dijelio ordenje čime je utro cvijećem posipanu stazu istospolnim zajednicama. U jeku desanta Klementinu je još u zraku zapala za oko titova kujica, te je vještim manevrom izbjegao dva dalekovoda češke marke Zbrojevka, koje je jako teško zaobići ako si pas. Profesionalno sletjevši na leđa, štedivši noge za maratonsku utrku na Galipolju, bacio se u naručje nevine partizanske kujice. Ona ga odbije, bojeći se da ne ispadne laka, nabivši ga na koljeno, što se njemu u konačnici svidjelo, ali je morao prikrivati uzbuđenje. To je sve iz prikrajka vidio drug Tito u pauzi između dva filma, Avatar i U tri i deset za Yumu preko Sarajeva, te joj je dodijelio čeličnu magnoliju, kasnije će se ispostaviti, njezin prvi i jedini orden. Desant je propao, a Klementin je završio u zarobljeništvu.

Već mu je od prvih dana kujica počela donositi hranu kad su bile špagete na partizanskom meniju, njegovo omiljeno jelo, čime je kupila njegovo srce i postala kuja njegovih snova. Ljubav je postajala sve jača na nezadovoljstvo druga Tita. Nije se mirio s činjenicom da pas na strani okupatora, bez uredne gruntovnice i vojničke prošlosti, stječe naklonost njegove kujice. Htio ih je pod svaku cijenu razdvojiti pa ga je poslao u sanitet da pere krvave zavoje s teže ranjenih boraca, kojih je, na njegovu sreću bilo manje, te nije imao puno za prat. Kasnije je završio u rudniku uglja na zapadnim obroncima južnih Karpata. Zbog loše ishrane i teškog rada zadobio je išijas, od čega je poslije dobio tifus. Iznenađeni njegovom boleštinom, vlasnici rudnika U zdravom tijelu zdrav duh, Veselko i Jenny iz Šikloša, koja je zadobila teške ozljede potkoljenice prilikom jednog Napoleonovog divljanja po Mađarskoj, odlučili su ga vratit partizanima. Smjestili su ga u bolnicu Kod druga kondora 2, odmah do mlađeg brata Ribara, koji je ležao zbog šarlaha i Save Kovačevića, koji je ležao jer nije mogao stajati koliko je bio pijan tih dana. Prilikom jedne vizite kojoj je prisustvovao i sam drug Tito, Klementin je smogao snage i zario mu očnjake duboko u list lijeve noge nagradivši ga tifusom. Nije se ljutio na Klementina, već na doktore koji su mu kasnije odrezali krivu nogu. Zaintrigirani partizani, zaokupljeni ranom na Titovoj nozi, zaboravili su na Klementina što je vješto iskoristio za bijeg i povratak u njemačke redove, iako se kasnije ispostavilo da je izvorno Irac, s mamine strane. Hitler ga je nagradio za hrabar čin ujedanja Tita ordenom Mihaela Štiha, čiji je ženski posinak izgubio u finalu belota kod brace i Joko Ono jer nije uhvatio zadnji štih. Osim ordena, pripala mu je i čast da predvodi elitne pseće postrojbe u napadu na Staljingrad i okolna bogatija sela.

Nakon rata, jedno je vrijeme skupljao loptice na Wimbledonu, ali je bio slabo plaćen pa se odlučio vratit u rodni Berlin, gdje je kasnije pao s pola kile kokaina na Berlin Alexanderplatzu. Uživao sam slušajući o njegovim avanturama, smetnuvši s uma da se nalazim u štenari. Saslušavši moju životnu priču, sažalio se i izvadio soma maraka poguravši me u bolji život rekavši: mali nemoj bit glup ko ja!