Iako sam se dugi niz godina mučio na pravnom fakultetu, moja neprežaljena ljubav oduvijek je bio film. Često sam se zamišljao u crno bijelom ton filmu, koji su se rijetko prikazivali u Pakistanu, mojoj rodnoj grudi, brdovitoj poput Hercegovine. Okolina me odvlačila daleko od mog glumačkog sna pa sam čak i protiv svoje volje počeo igrati nogomet. Često sam se namjerno ozljeđivao da ne mogu igrati, kako bih doma uvježbavao svoj glumački talent.

Pobjegao sam iz kluba na prvi brod za Hollywood. Taman da ću potpisat unosni ugovor s braćom Warner, kad moja pakistanska braća, na rutinskom izviđanju američkih turističkih destinacija, slučajno se zabiju u tornjeve u New Yorku. Pohapsiše svu pakistansku čeljad toga dana, pa tako i mene, ne birajući sredstva. Uspio sam dokazati svoju nevinost jer sam netom prije nemilog događaja stao Tarantinu na njegovo nježno stopalo, slomivši mu pritom duh, a bio je vedrog duha.

Nevoljko je posvjedočio u moju korist vidno šepajući, što implicira da subjekt nije zaliječio ranu s našeg susreta. Nakon suđenja sam Tarantinu utrčao s par savjeta, tako da je te godine pobrao brdo Oscara zahvaljujući mojim preciznim proročanstvima. Od nemilog događaja, za moje glumačke usluge više nitko nije mario. Svi su im ljudi tamnije kože bili krivi, iako sam u dubini duše znao da moja braća nisu bila kriva.

Nikada nisam klonuo duhom, hrabro sam koračao u još lošija sutra prkoseći sudbini. Čisteći ulice Hollywooda, slučajno sam se našao usred snimanja napetog akcionog filma u kojem detektiv  ganja odbjeglog harmonikaša. Potonji je opljačkao i usput nezasitno silovao veteranku iz drugog svjetskog rata kojoj je pritom otpala drvena noga. U žurbi je odbacio harmoniku ravno meni u ruke. Odmah sam zasvirao Gori gora, gori borovina što se jako svidjelo Oliveru Stoneu pa mi je ponudio da snimim glazbu za film Doors 2.

Bio je jedini koji nije mario za moje podrijetlo. Ubrzo su se filmski producenti načisto otimali za moje usluge, ali sam svoje srce poklonio Tarantinu, jer mu dugujem za sav ovaj uspijeh. Bio sam predodređen za ulogu u serijalu Mad Max, ali je Mel Gibson bio brži jer sam imao križobolju. Priznat ću, popizdio sam, ali sam sportski prihvatio poraz i stisnuo Gibsonu šamarčinu, drevni običaj iz rodnog mi Pakistana.

Popio sam takve batine od Gibsona, ubio me bajo. Od toga sam dana prestao poštivati pakistanske običaje koji su me uvijek uvalili u sranja. Deplasirano je pričati kako sam se osjećao, nisam danima mogao vidjeti Gibsona na tv-u jer se i on povukao sav u sebe. Odlučio sam napustiti Hollywood da sredim misli i zaputio se kod Jacksona u Neverland gdje sam čuvao djecu za vrijeme suđenja.

Jedan mi se dečkić posebno svidio. Jackson mu se svake noći zavlačio u postelju kako bi mu pričao bajke o svojim bjelačkim snovima. Malom je kontrolirao obroke kako se ne bi udebljao pa sam mu krišom znao nositi hranu. Jednom me prilikon Jackson sapleo u mraku tako da sam razbio dva prednja glancera i još me u padu popravio svojim nogicama pod rebra.

Imao je brzu potkoljenicu taj Jackson, šteta što se nije okušao u sprintu. Otjeran s Neverlanda, zaputio sam se ponovo put Holywooda preko Wisconsina, gdje sam čuo da u pivnici Juraj Njavro radi mala Daca iz Brčkog. Njezin je otac držao malog Uglješu na krstidbi, a njegovi su bili kumovi s Milerom Petkovićem. Miler je dobro poznavao svoju anatomiju jer je volontirao pri kineziološkom fakultetu Jennifer Lopez u Drvaru.

Jennifer je jako emotivno opjevala muke po Drvaru u svom bogatom opusu. Tako je fakultet i dobio naziv. Zapio sam se s gazdom Jurajem do sitnih sati mjerkajući Dacu. Daci se neumjesno nabacivao sredovječni gospodin zasranih hlaća puding boje oko kojeg se širio odvratan smrad. Naoružan samo ružnim pogledom i otrovan alkoholom, nije imao velike šanse kod Dace.

Žicao ju je prijevoz do željeznice jer mu je smjena počinjala za 10 minuta. Glatko ga je odbila rekavši kako ne želi imati veze s kapetanom Zasranom. Shvativši da je zasran, izvukao je posljednjeg asa iz rukava i velikodušno joj ponudio da mu opere guzicu u njezinom kupatilu jer on kupatilo imao nije. Slomljen od života i Dacinog odbijanja učlanio se u SDP čije je svratište bilo tik do pekare gdje je Zasran često kupovao kiflice punjene šljivovicom, naravno domaćom.

Ne bi Zasran bilo šta popio. Bio je neopisivo sretan i uzbuđen od želje da podijeli sa ženom vijest o učlanjenju u SDP. Hormoni su mu nekontrolirano divljali te se nadomak stana ponovno zasrao kad je opizdio banderu svojim novim moskvićem. Od tog mu se dana elektra nakačila na vrat, drug Vojo, na početku svog mandata direktora elektre, u startu ga nije zavolio zbog njegovih sranja. Povukao se visoko u planine, daleko od pravde koja ga je trebala dostići zbog neplaćenih računa za struju. Nikada poslije nisam čuo za njega.