4. AVANTURICA U CIRKUSU

slika1Kockice sudbine htjele su da zarana shvatim koliko mi je loše pa sam se stalno zavlačio gdje je dobro. Tako sam tumarajući pronašao praznu pseću kućicu koju je budala ostavila otključanu. Tu me uhvatio neki slatki dremos, a probudilo me odvratno, glasno hrkanje. Kraj sebe sam ugledao lovačkog psa krvavih očnjaka koji je bazdio po svježim prepelicama. Nisam se htio svađat s majmunom za nagli upad jer sam skužio da je došao pijan iz lova, te sam se iskrao iz kućice i naletio na njegovog gazdu. Čovjek je bio toliko ružan da je postao profesionalno gadan. Ubijao je prepelice ružnoćom, a pas ih je donosio. Uvijek mu je ostavljao plijen iza leđa jer ga nije mogao vidjet očima. Naime, izgubio je oči u mafijaškom obračunu na uglu koji su poslije svi izbjegavali… Da ne bi došlo do osvete, mafijaši su mu ponudili lokalni cirkus koji je rado preuzeo u svoje ruke.

Nakon kraćih jadikovki, ponudio mi je posao u istom za stan i hranu. Pronašao sam se u odleđivanju slonova za predstave, ali samo onih koji su bili parkirani vani za dugih zimskih noći, te sam uskoro postao jedini licencirani odleđivač slonova s ove strane Tibeta, iako su me više zanimali mamuti koje škrti gazda nije htio platiti. Na lavovima, za razliku od mamuta nije škrtario. Hranio ih je mesar školovan na prestižnim iračkim vojnim školama, smjer fast food. Kasnije su Amerikanci ukrali samu riječ fast food koju su bogato unovčili, a gladne Iračane ostavili da tapkaju u mraku. Mesar je imao posebnu tehniku rezanja kotleta za lavove. Rezao ih je sa živih svinja koje je držao na infuziji kako bi im se stalno obnavljalo meso i tako bile neiscrpni izvor kotleta.

Svinje, više manje iz bogate obitelji landrasa, u početku su bezazleno trčkarale s kanisterima infuzije na leđima, ali ih se teško hvatalo. Tom problemu doskočio je tako da ih je vješao glavom prema dolje, koja je bila umočena u napoj na koji nisu blagonaklono gledale, a morale su ga konzumirat radi boljeg tena. Tako tamnije su bolje kotirale na istočnom indijskom tržištu gdje je potražnja daleko premašivala ponudu. Nešto zahtjevnije zapadno tržište je pak tražilo veće šunke pa se dosjetio vezati utege svinjama oko nogu, tjerajući ih na trčanje uz pokretne stepenice u velikim shoping centrima, ali s ugašenim eskalatorima. Tako nabildanih butova, postale su san svakog prosječnog Amerikanca kojem je više dopizdio fast food, koji je tih godina preplavio američko tržište, uzrokujući pretilost večine Amerikanaca.

Genetski nadaren, jer potječe iz stare obitelji Svinjarević, odlično je znao ugoditi istočnim i zapadnim prohtjevima, poštivajuči pritom kulturu i vrlo stroge sanitarne zakone u Indiji. Naime, Indijcima je svinjeći but podvaljivao pod dalmatinski pršut mladog t-rexa, na sveopće zadovoljstvo. Zvao se Dragoljub Svinjarević, za prijatelje taban, logički jel… Odgovor se sam po sebi nameće, samo glupan ne bi shvatio!!! Svinjarevići su bili pioniri mesne industrije započete za prvog ledenog doba. Bogatstvo namaknuto u doba Krede, zapio je dragoljubov otac. Nije volio da drugi piju njegovu cugu pa je popio svu votku u gradu. U njegovo su obrazovanje gadno ulagali, bio je stvarno školovani idiot. Iz birtija je uvijek normalno izlazio, tako da su mu drugi gazili po rukama. Zbog grijeha starog mu oca, Dragoljub je bio primoran raditi za drugoga, unatoč ogromnom mesarskom talentu.

Imali smo jednog konja u cirkusu. Zvao se Ferdo,a nitko nije znao koliko je star. Navodno je i sam Džingis Kan jahao na njemu u pohodima na naftom bogate babilonske pustopoljine i pao s njega kada su uletili u tangutsku zasjedu. Godinama se skrivao u stepama južnog Urala, unatoč ozbiljnim ozljedama u predjelu preponske arterije. Strane tajne službe opstruirale su sve njegove pokušaje da stupi u kontakt s Ferdom. Podlegao je ranama tog maglovitog jutra, kada je posljednji put izustio ime omiljenog mu i nikad prežaljenog konja. Ferdi su se s godinama noge toliko izlizale da je postao poni. Danas služi kao atrakcija jer stoji na leđima, nogu uopće nema.
Napustio sam cirkus jer nisam mogao podnijeti loš tretman prema životinjama, koje su radile od jutra do mraka za sitne pare, a plaća je znala kasniti i po par godina zbog nemirnog švicarca.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *