Pljunuo sam na električnu ogradu koja mi je neugodno uzvratila s 320 volti unutar koje se bezbrižno izležavao čopor nevine dječice. Odbačen daleko u dječja govna podno propupalog gloga, obrati mi se rumeni šeširdžija na traktoru s prikolicom punom svježe silaže kojom je taman htio nahraniti djecu. Silažu je dodatno vitaminizirao kako bi djeca što bolje napredovala. Dirnula me njegova briga za mlade, iako se lokalni kojoti ne bi složili sa mnom. Naime, ogradivši svoje imanje, znatno je smanjio prirodno stanište kojota, koji su vidno isprovocirani počeli loviti njegove mlade.
Sišao je s traktora i ponudio me ohlađenim radlerom pronađenim na iskopinama drevne Kartage. Glatko sam ga odbio, poznavajući povijest starih Kartažana koji nisu poznavali alkohol. Ispričavajući se, na kraju mi je ponudio suhi martini s jednom, još uvijek neubranom maslinom. Šutke ispijajući svoj martini, počeo je priču koja mi je ledila krv u žilama. U početku se bavio uzgojem i prodajom svinja, a kasnije je shvatio da je trgovina djecom puno unosnija. Narednog desetljeća, moglo bi se reći da nije spavao sa ženom, nego na njoj. Naprosto nije silazio s nje, a ona prirodno nadarena za rađanje, izbacivala je djecu kao na traci.
Posao je cvjetao dok ih nije stigla recesija pa si ljudi više nisu mogli priuštit plaćanje prijepisa kod kupnje djeteta zbog fiskalnih nameta. Tu su krenuli u jako neizvjestan posao rentanja djece, što se u konačnici pokazalo loše. Tim su dilom nepovratno izgubili dvoje djece, petero je vraćeno u vrlo lošem stanju, a lista dužnika nije imala kraja. Unatoč financijskom kolapsu, odlučili su zadržat djecu dok se gospodarstvo ne osovi na noge, vjerujući kako će cijena djece samo rasti.
Jednog je malog rentao samo na Dan Nezavisnosti. Farbao bi mu ogroman nos u boje nacionalne zastave kako bi odglumio barjak. Izvadio mu je hrskavicu kako bi bolje vijorio na vjetru. Mahanje glavom uslijed nedostatka vjetra bi se posebno naplaćivalo. Bio je jedan kojeg je rentao kao političara jer ga je skroz gledao u oči i srao. Imao je jednog toliko ružnog da ga nikom nije mogao uvalit. Ni ptice nisu htjele srat po njemu, već bi lepršale leđno kad bi ga prelijetale. Najsmješniji je bio mali s repom koji se svima radovao jer nije prestajao mahati istim.
Traktorista se palio na operu, posebno na Seviljskog brijača koji je obrezivao njegove dečke u njegovim izopačenim snovima. Upitao sam ga koja mu je godina u životu bila najteža i izmamio suzu u oku. Reće da je to bila 1384. kad mu je jato komaraca malaričara, zaraženih kolerom, desetkovalo stado djece. Opstali su samo najjači koji su tako još jednom potvrdili Darwinov teorem o opstanku parnog broja djece nakon velikih prirodnih katastrofa. Stajao sam kao hipnotiziran od njegove priče ne primjetivši da mi iz nosa curi krv, imao sam problema sa tlakom kad bih pio martini.
Probudio me iz hipnoze pruživši mi dječju majicu s likom Milorada Miće Pupovca, poznatog dječjeg komičara i višestrukog prvaka Albanije u baletu. Obrisavši krvav nos majicom, zamolih ga za prijevoz do obližnjeg želj. Kolodvora, u nadi da cu stići na ubrzani do Čatića. Šutke smo se vozili na njegovom ogromnom traktoru, a ja sam unezvijereno buljio u neonske natpise kojima se zakitila njegova farma; UVIJEK FRIŠKA DJECA i RECITE TO DJECOM.
