Villym Balota, od milja Cokala, bio je čovjek čvrstih stavova poput njegova vremešna oca koji je život potrošio bezuspješno tragajući za crnim zlatom. Od malih je nogu pokazivao ogroman talent za rad. Naime, uspješno je izbjegavao rad svake vrste izbrusivši svoju vještinu do savršenstva. Nakon niza promašenih poslova kojih se latio, konačno je završio u raljama ugostiteljstva koje je mrzio iz dna duše. Uskoro je postao vlasnik lanca restorana poznatih po tome da su gosti, pasionirani vinopije, donosili sami vinski ocat koji je bio puno bolji od najboljeg vina iz njegove enoteke.

Tako je došlo i vrijeme da se Willym oženi djevojkom koju mu je otac dogovorio. Po mladu je išao na konju što je bio stari seoski običaj iz rodnog mu zavičaja, inače bi ga otac izbacio iz oporuke. Willym je bio puno veći od najvećeg konja iz ponude, tako su mu noge cijelim putem ribale po zemlji čime je za sobom ostavljao dubok trag. Vrijedne seljanke su iskoristile brazde kako bi posadile krumpir, ne imajući riječi zahvale.

Zaustavila ih je jaka policijska patrola, tzv. kornjače. Naplatili su mu kaznu za pretovar jer je konj bio registriran na samo jednog konja, te su mu skinuli tablice pa je dalje nastavio na vlastitu odgovornost. Nosio je šarenu košulju, svaka mu je štrafta bila na mjestu. Noge je zaštitio bijelim jahačkim zepicama sa zlatnim mamuzama, marka Lacoste. Na glavi šilterica, naravno naopačke, ukrašena fazanovim perom, djedovo nasljeđe.

Došavši pred mladenkinu kuću, konj je počeo sočno brstiti grm borovnice, a Willym je uzaludno pokušavao ugrabiti koju bobicu jer bi ga konj svaki put izritao. Mladenka je popizdila kad je vidjela da joj marišu borovnice koje dugi niz godina uzgaja za džem. Tražila je naknadu za dvije kile borovnica, a Willym se istog trena zaljubio u njezin poslovni duh. Borovnice joj nikad nije platio jer je sve svalio na konja kojeg nikad nije ni volio.

Od tada ga konji drže na distanci. Svadbena je večera bila raskošna, a najviše je obilovala podgoračkim graškom s višnjama, omiljenim Willymovim specijalitetom. Mnogi bi rekli da je bilo elemenata za podizanje tužbe na rasnoj osnovi jer su posluživali samo bijelu svinjetinu. U prigovorima o svadbenoj večeri, prednjačili su muslimani koji ni grašak nisu voljeli, a druge hrane nije bilo.

Vođenje posla oko restorana odmah je prebacio na ženu kako bi mu ostalo više vremena za njegovu pravu ljubav – film. Specijalizirao se za uloge kaskadera u filmovima o konc logorima, posebno mu je bio drag skok u plinsku peć. Toliko se ufurao u ulogu logoraša da je išao tražit vojnu mirovinu zbog dugogodišnjeg robijanja na setovima snimanja. Na prijemnim je testovima za kaskadera pokazao najbolje rezultate, prednjačio je u hvatanju magle.

S godinama je nastavio ulagati u posao, a trošak svake veće investicije nadoknadio bi smanjivanjem porcija svojoj dječici. Loši poslovni potezi njegove žene, doveli su ga na rub bankrota pa je uz preostalu ušteđevinu kupio stado ovaca. I danas rado čuva ovce svirajući melodije omiljenog mu Eltona Johna na bagremovoj frulici.