…Dugo sam ju pokušavao izbaciti iz glave, a to mi je polazilo za rukom samo pregledavajući bogati opus remek djela Terese Orlowski(za neuki puk jedna od ikona porno industrije). Bježeći od surove stvarnosti i neuzvraćene ljubavi, odlučih se sakriti od lica lažnih dušebrižnika u malom seocetu u divljini kod nevesele bake Brunhilde koju život nije mazio. Njezinu sam lokaciju saznao od lajavog trapera Marka O Salivena, tvrdoglavog Škota hrvatskih korjena. Baku su protjerali iz grada jer je ometala signal lokalnim radio postajama veličinom svojih ušiju. Vječito je gubila mobitele u dubinama ušnih kanala.. Po pričama starijih trapera, bila je jedna od ružnijih baka u sunčevom sustava istočno od Merkura…
Zahvaljujući takvom izgledu i svijetlo ljubičastoj puti, morao sam biti jako maštovit da ju uopće nazovem ljudskim bićem jer je izgledala poput olinjalog štrumfa. Živjela je skromno u brdima poviše starog komunističkog uporišta gdje je goloruka i naga, što joj je i bilo glavno oružje, napadala jazbine divljih svinja u potrazi za žirevima koje su skupljale. Navukavši si za vrat mnoge neprijatelje, žitelje nemilosrdne prašume, hladne u pičku materinu za investitore strance, otuđila se od civilizacije. Dugo sam lutao šumom u potrazi za bakicom dok me nije zaskočila iz zasjede misleći da sam okupator…
Bakin napad bio je savršeno precizan, izveden do perfekcije i bio bi ubojit da nije tri dana ranije izgubila mnogo krvi prilikom drevnog obreda rezanja desne sise (koristile su ga ratnice Amazonke) kako bi lakšle baratala lukom i strijelom u lovu na kraljevske nutrije. Baka me gušeći onesvjestila, a ona je izgubila svijest gubitkom krvi prilikom spomenutog obreda… Probudilo me golicanje jezika divljih svinja po mojim ravnim tabanima, a pritom ugledah baku kako nevino leži pod mojim tijelom, što joj je vjerojatno spasilo život jer su ljutite svinje upravo nju tražile zbog ukradenih žireva.
Život s bakom ispunio me do te mjere da sam u potpunosti zaboravio na ljubavne jade i prepustio se zovu divljine, te sam ubrzo i sam postao divljak savladavši tehnike lova i preživljavanja koje mi je nametnula. Često sam odlazio do obližnje rječice Šangajke kako bi kratio dane pecajući, ali ribi nije bilo ni traga… Umoran od poražavajućih rezultata svoga ribarstva, ribari mi objasniše da ribe nema jer je bakica prala smrdljive nogice u brzacima Šangajke i time otjerala nilske grgeče uzvodno sve do desne pritoke Eufrata…
Tamo je najezda ljutitih grgeča izazvala velike prosvjede seljaka jer su grgeči postavili dvojezične table duž obale: ZABRANJENO PRANJE SMRDLJIVIH NOGU… Smrdljivi i ogorčeni seljaci nisu se mirili s nametnutom situacijom, te su nakon kraćih nereda i fizičkih obračuna, iako brojčano nadmoćniji, morali ustuknuti pred opakim neprijateljem i povući se visoko u Alpe u potrazi za boljim jučer, danas, sutra, u žurbi pokupivši samo najosnovnije… Saznavši to,laknulo mi je jer sam već posumnjao u svoje ribarske vještine teško stjecane na višoj ribičkoj školi, smjer trozubac.
Nisam više mogao zatvarati oči pred nepravdom koju je moja baka činila nad nevinim šumskim pukom. Ono što nije mogla ukrasti i ponijeti, zapišala je i zasrala da su se morali selit iz jazbina… Kap koja je prelila čašu bio je šamar koji je opalila leptiru namjerniku, koji je žicao kapljicu čaja od metvice, ne znajući da je baka u lošim odnosima s biljnim svijetom… Problemi s bakom ubrzali su moja razmišljanja o povratku u civilizaciju, a i Terezija mi se polako vraćala u misli.
