Pregorak mi je bio pelinkovac koji sam popio s Matjažom pa me počela prat žgaravica. U potrazi za šalicom vrućeg kakaa, jedinog lijeka protiv žgaravice, naletih na pokretnu gataru.

Bila je to žena neugledne vanjštine koja mi je odmah ponudila svoje usluge. Uvela me u svoju loše oličenu sobu, gdje me pokušala zavesti jako primitivnim metodama. Oštro odbacivši njene grube ruke sa svog penisa, ljutito je sjela meni preko puta krenuvši mi proricat sudbinu. Proklet bio dan kad si se rodio, reče ona meni nimalo ugodnim tonom, proklevši me do kraja života. Rekla mi je da nikad neću uspjeti u životu. Neodolivši, odvratih joj istom mjerom : A ti si uspjela u pičku materinu.

Vrhunac proricanja i kletvi bila je rečenica da ću upoznat čovjeka imena Zvonko i ludo se u njega zaljubiti. Platio sam joj loše usluge i izašao na ulicu ljut ko pas pasmine HRT 1 afganistanski. Čini bačene na mene ubrzo su počele djelovat. Upoznao sam manju skupinu albanskih turista u potrazi za uzbuđenjima na škrtom talijanskom tlu pokrajine Macare. Pokrajina je dobila ime po dva kineska vladara i gladijatora Ma i Care, koji su svoju pravu mušku ljubav okrunili spojivši imena. Tako je nastao prvi gay zapis vjenčanog lista koji se i danas čuva pod oštrim osiguranjem u glavnoj ulici Straussbourg-a Franje Kuhača 17, odmah do Liberijskog veleposlanstva, koje nije bilo zadovoljno smještajem. Navodno su moljci bili glavni razlog.

Po pričanju albanskih turista večeras se treba održati gladijatorski turnir naziva Dobar, loš, zao gladijator, a zvijezda večeri treba biti gladijator Zvonko. Zvonko je bio Albanac čvrstih političkih uvjerenja i veza u svima susretljivoj Švedskoj. Švedska je obilovala rudnim bogatstvima pa su veseli Slavonci pohrlili s krampovima, tražeći smisao života u pljesnivim švedskim rudnicima. Tako je došlo do nestašice krampova, a bilo je puno ljudi koji su htjeli uzeti kramp u svoje ruke. Deda mi je pričao kako se u to vrijeme veselo smješkao s lopatom na mješalici onima koji nisu imali ni za kramp.

Te se večeri Zvonko trebao boriti sa neugodnim Ljubom Pijavicom, Čehom nordijskih korjena. Do borbe ipak nije došlo jer se Ljubo večer prije, vidno alkoholiziran, namjerio na puno većeg neprijatelja koji ga je razbio ko pičku. Završio je na hitnoj gdje su ga dežurni doktori, sumnjivih diploma, cijelog zagipsali. Srce je htjelo, ali je gips bio nepopustljiv pa se nije mogao boriti. Oslobođen od borbe, Zvonko nam se ubrzo pridružio čuvši tečni albanski koji je natucao zahvaljujući albanskom rječniku. Pogledi su nam se sreli i odmah sam se zaljubio sjetivši se riječi pokretne gatare. Zvonko je uistinu bio odvratan dečko, osobito prema meni koji mu ništa nažao nisam napravio.

Volio sam ga i protiv svoje volje tako odvratnog jer su gladijatori za mene bili jednostavno neodoljivi zbog gatarinih čini. To se ljeto niti jednom nisam okupao jer sam stalno visio s gladijatorima protiv svoje volje. Što kučka učini? Sjebala mi cijelo ljeto. Proveo sam ga pod punim naoružanjem u lokalnoj vojarni Maršala Kekeca koja je pala u ruke gladijatorima bez ispaljenog metka jer su bili naoružani samo mačevima. Naime, bili su u povorci maškara preobučeni u samuraje i nije im se dalo vraćat po vatreno oružje. Zvonko je od prve pokazivao veliki interes za mene, te me danima nije ispuštao iz vida, a noćima iz zagrljaja. Gnušao sam se njegovog dlakavog tijela, iako sam naprosto obožavao dlakave žene srednje dobi, po mogućnosti već u menopauzi.

Zvonkovo napastovanje je postalo neizdrživo pa sam sve češće počeo razmišljati o njegovoj likvidaciji. Imao sam u vidu nekoliko mogućnosti, trovanje strihninom u snu, snajper u potiljak s prilične udaljenosti, da ga ne gledam tako ružnog… Odlučio sam se na varijantu bodeža, kao u hitchcock-ovu psihu u sceni pod tušem. Tog kobnog valentinova u noći, krenuo sam na naše uobičajeno druženje koje je uvijek završavalo silovanjem. Sve je teklo glatko do trenutka kad me policija zaustavila i pretresla oduzevši mi bodež kraljice Viktorije kojim sam ga htio ubiti. Bodež sam osvojio još u osmom razredu na općinskom natjecanju mladih radio amatera, osvojivši drugo mjesto. Prvi je bio Bugar Mitzuno Jodlev koji je bolje znao engleski, što se pokazalo presudnuim u finalu.

Njegovi su originalno iz Norveške, ali su za kitovima potegli do Japana gdje ih ima više nego Bugara. Policija je zadržala bodež, ali Zvonko ipak nije imao sreće jer sam ga kasnije gurnuo pod ponoćni vlak koji me svojom točnošću nikad nije iznevjerio. Veselo sam mahnuo strojovođi jer me riješio velikih briga i gatarinog prokletstva. Bilo je to moje prvo ubojstvo.