Ponovo sam besciljno lutao dok nisam ugledao jedan radni kamp ispirača zlata koji su postavljali podzemne električne kablove jer se zlata baš i nisu nagledali. Imali su poveću zalihu hrane pa sam im se rado prikrpeljio. Jeo sam sve s čim su me ponudili ne bi li se prekomjerno udebljao, kako me ne bi zvali na kopanja. Zlatu nije bilo traga, a zalihe hrane su se smanjivale pa sam svojevoljno napustio kamp. Na putu sretoh namrgođenog poštara Romea Cverglića koji je bio protjeran iz kampa jer nije volio radit sa strujom na banderama zbog straha od vrabaca. Sreću je potražio u lokalnoj ppk (prvoj poštanskoj kompaniji) jer ništa drugo nije bilo na vidiku.
Teško se prilagodio tom poslu jer nije našao zajednički jezik s magarcem koji mu je bio dodijeljen za taj brdoviti teren. Magarac je zbog neposluha bio izvrgnut ruglu tako što su ga žigosali bmw znakom na čelu, što je u to vrijeme bila velika sramota za jednog magarca. Tvrd i nepristupačan teren učinio je Romea jako mršavim jer je uz to morao svu poštu nositi sam dok je magarac veselo kroz igru tragao za sijenom. Nije ga bilo na vidiku jer surovi kraj nije bio blagonaklon niti prema sijenu. Nesnošljivost Romea i magarca, te breme teških pošiljki njegovo izmučeno tijelo nije izdržalo pa se srušio od iznemoglosti.
Magarac ga je nevoljko odvukao do hitne, što mu nikad nije oprostio i zakleo mu se na osvetu ako ikada izađe živ iz hitne. Na ulazu ga je dočekao prekaljeni električar Sulio Patologović, koji je inače veselo dočekivao mrtvace jer je bio zadužen za žarulje na odjelu patologije. Taman ga je Sulio trpao u sanduk broj 6, kad Romeo otvori svoje umorne okice i stane zavijat tužno ko nespašen, što je iznerviralo Sulia pa je od toga dana skroz kartao protiv njega i njegovih pajdaša, koji su rijetko dolazili. Na Suliovu žalost, prebacili su ga na odjel živih.
U sobi su ležala dva probisvjeta od sportaša koji su stalno pričali o pivu kojeg nikad kusali nisu. Cverglić je upijao svako slovo do mjere da je počeo sanjati ispijanje piva. Često se budio u znoju lica svoga sanjajući da je sportašima popio svo pivo poslije loše tekme. Uskoro je Romeo dosegao kilažu koja je dopuštala izlazak iz bolnice, ali samo ako nema jakog vjetra. Na izlasku je naletio na ležećeg magarca, starog prijatelja iz službe. Svjesno se izgladnjivao čekajući da Romeo izađe i takvog ga odvuće do veterinarske stanice, ne bi li prošao iste muke koje je i on prošao vukući Romea.
Plan mu se izjalovio jer je Romeo svratio na svoje prvo pivo pa je ostavio magarca da umre ispred talijanskog buffeta, vlasnika Ilije Lamborghinija. Umro je svezan za kuku parkiranog karavana lokalnog moćnika Fredericka Bilandžića koji je tu jedini smio parkirat zbog drvene noge. Magarčeva smrt ga nije previše dirnula jer je bio opijen zlatnožutom tekućinom. Takav namazan, sjeo je u Frederickov karavan ne marivši za mrtvo magarčevo tijelo i odvezao se do prve kockarnice vukući ga za sobom. Orfelina mu se osmjehnula te večeri, što nije promaklo promiskuitetnoj čistačici, velikih stopala i dlakavog poprsja.
Odlučila mu se preko ishabanih bokserica zavući u džep i opelješit ga. Nije znala za njegovo gnušanje na dlakave žene pa joj se plan izjalovio. Romeo je najnormalnije izašao iz kasina oko 6 kad mu na ruku stane brkati oficir i zatraži ga upaljač da se zapali pred mnoštvom. Naime on je bio vođa prosvjeda pod imenom ZAPALIT ĆEMO SE AK NE PRESTANETE SRAT. Želio im je samo pokazat da su im nakane ozbiljne. Na njegovu sreću, Romeo nije pušio to veče, samo je pio. Vozačica taxi-a koja je sve to gledala, odlučila je pomoći Romeu besplatnom vožnjom.
Bio je prepijan da kaže gdje živi pa mu se smilovala i odvezla ga kod sebe. Probudilo ga je glasno sviranje klavira iz susjednog stana Šakire Zimmerman, voditeljice mlađih pionira klavirista. Jebala ga je slika koju je vidio na zidu. Bila je slična slici kakvu je vidio kod Nadana Vidoševića kad mu je nosio sudski nalog za povrat ukradenog. U to se pojavi Zafira Plutovečki, žena iz taxi-a s vrućom kavicom u koju je Cverglić zinuo kao som. Ljubav je pala s prvim pogledom te su se uskoro i vjenčali. Romeo se počeo bavit uzgojem purana koje je od malih nogu obožavao jer nisu letili pa mu nisu mogli pobjeći.
