Nemilosrdna ukrajinska tundra mamila me bogatstvom bobičastog voća, te sam se, doslovce preskočivši Ural, začas našao na obali Crnog mora. Tu me zadesilo olujno nevrijeme iz pravca bugarske turističke meke San Stoičkov, uz blaži tsunami koji me odbacio do obližnje pijace u Gdyni gdje je cijena povrća znatno premašivala cijenu voća, kojeg je često nedostajalo jer nisu marili za zdravlje. Naletio sam na omanju skupinu turista namjernika izvanzemaljskog podrijetla. Krišom sam se zavukao u teleportirajuću komoru koju su ostavili otključanu i teleportirao se nazad na obale Crnog mora gdje me toplo dočekao najrazorniji val tsunami-ja, nakon kojeg sam se probudio u zagrljaju voljenog ruskog poglavice Putina.
Putin je baš tragao za čudovištem iz Loch Nessa kad mu je otkazao gps sustav pa je izgubivši se, prečicama kroz kanalizaciju dospio u Crno more. Odmah sam nanjušio škotska govna koja su neodoljivo vonjala na palačinke punjene svinjskom jetrom. Plivajući prema obali, imali smo vremena za razgovor u kojem mi je natuknuo svoje namjere o nasilnom osvajanju ukrajinskog prijestolja. Putinov plan je bio jako nerealan pa sam mu utrčao s par savjeta. Njegov pustolovni um zamislio je napad metodama koje današnje čovječanstvo ne poznaje.
Podršku sa sjevera trebao mu je pružit Jeti sa svojom bandom polarnih medvjeda, dobro obučenih za sve prigode. Putin i Jeti su se upoznali u šumama poviše Vladivostoka gdje je Jeti često boravio u potrazi za šumskim jagodicama, a Putin je lovio leptire golim rukama kako bi ovladao drevnom kineskom borilačkom vještinom koju ni u Kini više nisu koristili. Uvjet za pomoć u napadu na Ukrajinu bilo je skretanje ruskog toka plinovoda dalje od zemlje Jetija. Jetijeva vojska polarnih medvjeda oskudjevala je u hrani jer je sva riba pokrepala lizajući zahrđale šarafe na plinovodu.
Nakon što se pobrinuo za podršku sa sjevera, trebalo je smoći snage stati pred kamere i lagati ruskom narodu da se nije nikad rukovao s Jetijem, iako je postojao okamenjeni fosil koji je nepobitno dokazivao suprotno. Naime, ruski je narod u to vrijeme često bio napadan i fizički zlostavljan od strane jetijeve vojske. Navodno je bilo i silovanja, ne bih baš ruku u vatru, ali priča se da su plodovi te vrste snošaja poslani duboko u Sibir gdje i dan danas zarađuju za kruh lopatajući snijeg po cijele dane.
S juga zemlje trebala mu je pružiti pomoć oslabljena vojska tuljana, koja je desetkovana na zahtjevnoj obuci ronjenja u kijevskom bajeru, koji nosi naziv ruskog moreplovca Utopina Bubke. Velebni napad trebala je upriličit eskadrila kondora homića obućenih u specijalna odijela duginih boja. Dizajnirana su od strane našeg poznatog stilista i zračnog inžinjera gospodina modnog Mačka Majstorovića kako ne bi bili vidljivi prostim okom sa zemlje, jer bi ih neuki puk gađao trulim jajima.
Napad na Ukrajinu bio je zapravo krinka da se Putin dočepa kličkovih trofeja i okiti naslovima svjetskog prvaka po svim kategorijma. Fotografije je kanio masno naplatiti prodajom na e-bay-u. Plan se nije obistinio jer su kondori naletili na jato galebova homića pa su se prepustili orgijanju i zaboravili na napad. Ovaj događaj najbolje opisuje stara albanska šansona Dok kondori spavaju galebi ih karaju. Shvativši što se događa u zraku, tuljani su pobjegli glavom bez obzira da i oni ne budu izjebani. Putin je odmah dao pobiti razvratne kondore držeći ih za glavne krivce neuspjelog napada. Jeti i njegova družina bili su lak plijen za Klička, te su ubrzo završili na poljima lavande s kojih su tjerali dosadne muhe.
Kasnije je lavanda ošla u kurac jer su ju pojeli moljci u potrazi za dobrim kaputima. Bili su potomci knjiških moljaca koji su prvi napali knjižnicu u Aleksandriji. Čujem da se s vremenom ohladio od kličkovih trofeja jer je našao novi trag čudovišta iz Loch Nessa i pohitao onamo kako kiša ne bi izbrisala tragove. Društvo mu pravi Julija Timošenko s kojom krati dane pecajući mlade bandare krvavih očiju na špajz kanalu. Nije mi samo jasno kako je to objasnio gospođi Putin koja ljetuje na Jalti u društvu nabildanih i obnaženih muškaraca nauljenih tijela.
