26. AUSTRALIJA – ODSKOČNA DASKA ZA KLOKANE

100x30 01Precijenivši mogućnosti svog romobila, spuštajući se niz aboriđinsku aveniju  kod broja 132  gdje je živjela udovica Mica rodom iz Bugojna, izlete mi dva oveća klokana. U sudaru s njima, moj je romobil zadobio teške ozljede, a mene je spasilo ateriranje u tobolac jednog od njih. Zamolili su me da ne zovem policiju I da će mi kao uslugu reparirati romobil. Klokani su bili dobro uhranjena braća, mješanci dinga I gorskog klokana, odrasli na surovim australskim visoravnima. Došavši u civilizaciju, uzeli su ljudsko prezime kako bi se lakše socijalizirali. Uzeli su prezime starog indijanskog poglavice, hrvatskih korijena, Wahib Končar.

Bavili su se popravljanjem limarije starih kućanskih aparata, inozemne proizvodnje. Domaće nisu mogli popravljati jer nisu imali originalnih dijelova. Nije im u startu bilo tako bajno. Počeli su kao lučki radici, dok im se nije ukazala prilika da zaigraju u klokanskoj MMA ligi. Bili su vrlo uspješni, protivnici naprosto nisu imali rješenja za njihova duga skakutanja na taktove Moravca, kojeg su jako voljeli plesat na svadbama. Nijedne svatove nisu mašili, čak su i nepozvani ulazili kako bi plešući Moravac dotjerali svoju formu do savršenstva.

Učitelj Moravca bio im je stari moreplovac Savin, Atanasije Moravac, odlikovan ordenima austrijskog dvora. Njihova uspješna borilačka karijera nije dugo trajala. Izazvao ih je izvjesni aboridžan Steven, od milja zvan Stevo, dokoni pijanac i kavgadžija dobro poznat lokalnoj žandarmeriji. Braća su Stevu ubila od batina ali je ovaj izdržao svih 12 rundi. Čekajući na sučevu odluku, Stevo im se prikrade iza ledja i obojici izvuče polugu. Na opće zaprepaštenje prisutnih, suci su pobjednikom proglasili Stevu, pozivajući se na to kako je u ljubavi i u ratu sve dozvoljeno.

Braća su zauvijek napustila MMA, poniženi i prezreni od svih. Sljedeći posao im je propao, praktički prije nego li je i počeo. Naime počeli su uzgajati zagorske purane, ali je Matija Gubec zabranio izvoz purana jer su ih zagorski seljaci koristili u borbama s plemićima kao topovsko meso. Sljedeći posao se pokazao kao pun pogodak. Australijska vlada je priznala klokane kao dio stanovništva dajući im pravo na glasanje i besplatno mirovinsko, te im,zabranjujući njihov izlov, otvorila put u gradove.

Australiju je tada pogodila teška nestašica krzna, pa su se braća okrenula uzgoju činčila, za čije krzno se doslovno ubijalo. Posao je cvjetao, a braća su se dosjetila kako da još zarade. Naplaćivali su lovcima avanturistima da im pobiju činčile, ali da sve izgleda kao sportski lov. Sjatilo se tu puno lovaca koji su plaćali koliko god da su braća tražila samo da pucaju u nešto. Od kad su zabranili lov na klokane, pucali su samo po svadbama.

Braći je opet krenulo naopako kad su krokodili napali njihove činčile jer su, zbog genetskog koda tvrdili da su činčile i klokani braća…Ubrzo su se sukobili sa brojčano manjim ali bolje naoružanim lovcima, koji su u par minuta desetkovali krokodile da se samo prašilo. Preživjeli krokodili su se predali jer su dobili proljev prethodno se najevši napoja kod gazde Ređipa Nadbatka, lokalnim kartarošima poznatog po kiksevima na preferansu.Ređip je, iako nježnije građe, bio oštar zagovornik Miloševićevog režima. Mirotvorac i vojni genije , a ne zločinac, danima se orilo iz ređipovog svinjca, kad su Miloševića privodili u Hag.

Krokodili su popili i žgaravicu toliko jaku da su zaboravili da su ikad imali proljev. U potrazi za gastalima opljačkali su sve ljekarne u gradu, ostavljajući za sobom trag vrelog proljeva po kojem su ih lovci pronašli. Iskusni vojskovođa Emil, samouki računovođa, pedvodio je lovce u akciji privođenja zasranih krokodila. Pričaju starije generacije da su do današnjeg dana ostali nadrkani zbog poraza od lovaca. Ne kaže se tamo bezveze jednom nadrkan krokodil, uvijek nadrkan. Lovci su ih zatvorili na farmu koju su kasnije pretvorili u radni logor.

Napustili su braću klokane I pokrenuli svoj biznis, naplačivali su Aboridžanima pljuvanje po krokodilima jer se znalo da nije dobar Aboridžan koji ne bi život dao da pljune na krokodila. Redovi su bili sve veći jer su se Aboridžanima pridružili i dobrostojeći klokani, vidjevši to kao odličnu priliku da se osvete krokodilima koji su ih proždirali godinama.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *