Živio je skromno I povučeno, brinući se za onemoćalu majku, u trošnom brlogu na kraju šume. Brlog su u trošno stanje doveli još partizani, skrivajući se od najezde komaraca. Bio je vješt s drvetom pa mu je majka za 18. rođendan kupila novu motorku. Dobroćudni I pitomi medvjed, teškog je srca rušio stabla, ali brlog se morao obnoviti.
Rado je izrađivao kućice za pelikane gorostase gdje bi majka s frendicama izrađivala tepihe. Bezbrižan, mnogi bi rekli I nevin život ovog medvjeda, naglo je prekinut kad je zec izviđač završio pod njegovim stablom. Miris svježe, zečje krvi, taj osjećaj da je oduzeo život, probudio je u njemu instinkt ubojice koji je godinama čučao skrivečki, čekajući pravu priliku da napadne, kukavički s leđa.
Nevini medvjedić pretvorio se u monstruma s motorkom, sijući smrt među zečevima. Nije mogao proći dan da ne ubije barem tucet zečeva, vješto iskorištavajući svaki dio njihovog tijela, secirajući ih motorkom. Glave je smanjivao kuhanjem, prodavajući ih kasnije kao privjeske, šapice bi vješao na retrovizor od motorke, a nosio je ogrlicu načičkanu zečjim repićima, vjerujući u bolje sutra.
Sijao je smrt, sanjao je smrt, živio je smrt, a stare se majke plašio ko zec. Ubijanje zečeva nije moglo zadovoljiti njegove ubilačke apetite pa je skrivečki počeo ubijati domaće životinje. Smrt se nadvila nad seoske kokošinjce, a ni svinjcima se nije smiješila bolja sudbina. Neutaživa žeđ za krvlju tražila je veće žrtve. Počeo je ubijati slonove po ZOO vrtovima i vješto izmicao ruci pravde.
Nemoćna tibetanska policija u pomoć je pozvala inspektora Zekisa Mrkvakisa, specijalista za nasilne smrti slonova i velikog borca za prava istih. Imao je poseban šubler kojim je mjerio jačinu nasilnosti, što mu je mnogo govorilo o karakteru ubojice. Sistemom ljevka znatno bi suzio krug sumnjivaca, te bi napustio slučaj predavši ga policijskim vježbenicima.
Ovog je puta priča bila znatno drugačija, zato što je jako volio slonove. Odlučio je stati ubojstvima na kraj i razotkriti ubojicu, ali mu se pokidao šubler, te je tako slučaj ponovo bio na početku. Zekisova prava ljubav bila je fauna Semiramidinih visećih vrtova, koje je volio proučavati. Kad mu je ukraden popis tamošnjih životinja, odlučio je uhvatiti lopova I postao policajac.
Medo je i dalje bahato praznio rezervoare svoje motorke ubijajući slonove te tako postao državni neprijatelj br. 1. Dan danas se ne zna jesu li majke slonice plakale za izgubljenom čeljadi ili zbog teškog konjuktivitisa s kojim se ni doktori nisu htjeli previše zajebavat.
Mrkvakis, inače iz obitelji poznate po teškoj ruci i velikom kurcu, čak su mu i sestre imale kurac, volio je duge noćne provode i brzu hranu. Tako je dobio prvi čir s kojim mu počinje životna kalvarija. Pri rutinskoj operaciji čira koja se u to vrijeme obavljala rektalno , toliko su mu razvalili bulju da danas s velikom sumnjom, sjeda na bundevu, afganistanku.
Inače najgora za sjest na nju. Ne kažem, bilo je i drugih zajebanih bundeva za sjest al ova je jebala majku zločestim guzama. Kasnije su se roditelji znali prijetit djeci: Dobit ćeš bundevom po guzici. Od rektalnog razvaljivanja popušio je na kukove. Dugo je odbijao štake oslanjajući se na prijatelje koji su mu se neprestano izmicali što sve govori o njemu. Bio je toliko jadan da ga se dalo podmititi gumom iz gaća.
Izmicao mu je i medo dok se naprosto sam nije ulovio pobivši sve slonove osim jednog. Mudri Mrkvakis, ponukan ogromnim iskustvom naslutio je gdje će medo udarit I postavio zasjedu. Medo je dugo odoljevao napadima dok mu nije pukao lanac na motorki. Hapšenje je podnio hrabro i dostojanstveno dok pred ulazom u zatvor nije ugledao majku. Zaplakao je kad ga je istukla pred svekolikim pukom jer nije znala kud sa svim tim mesom. Zato draga moja dječice, kad krenete danas, sutra u pohod motorkom, obavezno ponesite rezervni lanac, a ako večeras budete dobri, možda na čas ugledate dobroćudnog medu s motorkom
